NASLOVNA

VESTI

ARHIVA

GALERIJA

PUTOVANJA

O NAMA

AKCIJA

BLOG

LINKOVI

       

DOBRO NAM DOLI

DIJASPORA-INFO

ISLAM

 

VELIKA GEOGRAFSKA OTKRICA

Opste
 

Kristofor Kolumbo (tal. Cristoforo Colombo, pa. Coln Cristbal) rođen je u Genovi 1451. godine. U mladosti je učio tkalački zanat kod svog oca ali se kasnije posvetio ivotu trgovačkog pomorca. Sredinom sedamdesetih godina XIV. st. zaplovio je na svom prvom trgovačkom putovanju na otok Khos. Godine 1476. plovio je u pomorskom konvoju za Englesku. Legenda kae da su flotu kojom je plovio Kolumbo napali gusari u blizini portugalske obale gdje je Kolumbov brod potonuo ali je on uspio doplivati do obale. Tako je dospio u Lisabon. U Lisabonu se nastanio, između ostalog, i stoga to je njegov brat tu radio kao kartograf. Godine 1479. oenio se kćerkom guvernera otoka Porto Santo. Diego Kolumbo kao jedino dijete iz toga braka rodio se 1480. godine. Polazeći od informacija koje je prikupio prilikom svojih putovanja te čitajući i proučavajući mape doao je do zaključka da je Zemlja 25 % manja nego to se u to doba mislilo te da je sastavljena uglavnom od čvrstog tla. Oslanjajući se na ta svoja pogrena uvjerenja doao je do zaključka da se do Azije moe bre stići ploveći na zapad. Godine 1484. svoju teoriju izloio je portugalskom kralju Ivanu II, moleći ga da financira njegovo putovanje na zapad preko Atlantika. Njegov prijedlog je odbacila Kraljevska pomorska komisija zbog njegovog pogrenih proračuna.

Nedugo nakon toga Kolumbo se preselio u panjolsku, gdje je njegov plan podralo nekoliko utjecajnih osoba, to mu je 1486. omogućilo prijem kod kastiljske kraljice Isabelle I. U to vrijeme Kolumbo, tada udovac, susreće Beatriz Enriquez, koja će mu postati ljubavnica i majka njegovog drugog sina Ferdinanda. U panjolskoj je, ba kao i u Portugalu, Kraljevska pomorska komisija odbacila njegov plan. To nije obeshrabrilo Kolumba koji je nastavio tragati za potporom i u travnju 1492. njegova upornost bila je nagrađena. Ferdinand V, kralj Kastilje i kraljica Isabella sloili su se da sponzoriraju ekspediciju. Ugovor koji su potpisali jamčio je da će Kolumbo postati potkralj svih područja koje otkrije. Druge nagrade uključivale su nasljednju plemićku titulu i jednu desetinu svih plemenitih metala pronađenih unutar područja pod njegovom jurisdikcijom. Skromna ekspedicija sastojala se od broda Santa Mara, dugačkog 30 m koji je bio pod njegovim zapovjednitvom te od dvije male karavele, svaka dugačka po 15 m, imenom Pinta i Nina. Njima su zapovijedali Martn Alonzo Pinzn i njegov brat Vicente Yńez Pinzn. Flota je isplovila iz luke Palos u panjolskoj 3. kolovoza 1492. s posadom od 90 ljudi. Tri dana kasnije jarbol karavele Pinta bio je otećen, to je natjeralo flotu da se nakratko zaustavi na Kanarskim otocima. Dana 9. rujna tri broda su zaplovila ka zapadu. Kolumbo je ovaj smjer plovidbe drao sve do 7. listopada kada je smjer, na sugestiju Martna Pinzna, preusmjerio na jugozapad. U međuvremenu je iskusna posada ogovarala stranog zapovjednika koji nije uspio pronaći svoj put, to je potrajalo sve dok nisu naili na prve znakove kopna.

Dana 12. listopada, prije zore ugledali su kopno, a u rano jutro ekspedicija se iskrcala na otok Guanahan (nalazi se u otočju Bahami). Prije susreta s gostoljubivim domorocima Kolumbo je proglasio da otok na koji su stupili pripada panjolskoj te ga je preimenova u San Salvador (Sveti spasitelj) - danas otok Wotling u sklopu drave Salvador. U nekoliko narednih tjedana Kolumbo se iskrcao na jo nekoliko okolnih otoka, uključujući otok Kubu, koju je nazvao Juana u čast panjolske princeze, te na otok koji je nazvao Espańola - kasnije krivo nazvanu Hispaniola (danas Dominikanska republika i Haiti), a sve u uvjerenju kako se nalazi u vodama Azije. U prosincu Santa Mara se nasukala na obali Espańole. La Navidad, provizorna utvrda, sagrađena je od materijala koji je spaen prilikom nasukavanja broda, a u njoj je boravilo manje od 40 ljudi. Nina, pod Kolumbovim zapovjednitvom, i Pinta u siječnju 1493. zaplovili su prema panjolskoj. Nakon to je oluja skrenula brod sa smjera plovidbe ka Azorskim otocima i potom ka Lisabonu Kolumbo je konačno pristao u Palos u oujku. panjolski kraljevski par primio ga je s oduevljenjem te potvrdio časti zajamčene mu u ugovoru. Odmah nakon dolaska Kolumbo je planirao i drugo putovanje sa 17 brodova i oko 1500 ljudi koji su napustili panjolsku 1493. U okviru tog putovanja otkrio je niz antilskih otoka (Dominica, Santa Cruz, Jamajka, Guadeloupe, Virgin i dr.)

Dana 27. studenoga brodovi su pristali kod La Navidade gdje su nali unitenu tvrđavu, a njegove ljudi pobijene. Kolumbo je napustio ruine i u blizini dananjeg rta Isabella u Dominikanskoj republici, utemeljio grad Isabella (danas naputen) koji je postao prvo naselje Europljanja u Novome svijetu. Naputajući koloniju i odlazeći na istraivačko putovanje u ljeto 1494. pristao je na obalu Kube gdje je inzistirao da to nije otok već dio azijskog kontinenta. Kada se Kolumbo vratio u Isabellu 29. rujna naiao je na nelsogu koja se razvila među kolonistima, dio kojih se elio vratiti u panjolsku. Jedan od najvećih problema s kojima se Kolumbo susretao bili su domoroci koji su u početku bili otvoreno prijateljski ali su kasnije postali izrazito ratoborni zbog brutalnosti Europljana. Kolumbo je u oujku 1495. porazio velik broj domorodaca koje je prevezao u panjolsku s namjerom da ih proda kao robove. Kraljica Isabella tome se usprotivila i preivjeli domoroci vraćeni su u Novi svijet.

Kraljevska istraiteljska komisija pristigla je u Isabellu u listopadu 1495. godine. Razlog tomu je bila uporna kritika Kolumbove politike. Kolumbo je utemeljio novi grad nazvan Santo Domingo i otplovio prema panjolskoj imenujući svog brata Bartolomeja zapovjednikom. Nakon dolaska u panjolsku kraljevski je par obećao Kolumbu da će novčano potpomoći novu flotu, ali budući da je zanos za neproduktivnim poduhvatima ičezao prolo je skoro osam godina dok nije zaplovio ka Novom svijetu s osam brodova. Kolumbo je na svoje treće putovanje krenuo 30. svibnja 1498. Na kopno je pristao 31. srpnnja na otok Trinidad kojeg je tako prozvao po Svetom Trojstvu. Potom je pristao uz kopno dananje Venezuele. Nakon plovidbe uz obalu uplovio je u zaljev Paria. U svom dnevniku tada je zapisao da je otkrio Novi svijet, dosada nepoznat Europljanima. Kolumbo je ponovo zaplovio i otkrio jo nekoliko otoka, uključujući otok Margarita, a potom je smjer plovidbe usmjerio ka Espańoli. U Santo Domingo je stigao 31. kolovoza gdje je situacija bila takva da je pola kolonije bilo u ratu protiv njegovog brata. On je smirio pobunjenike i posvetio se pokrtavanju domorodaca. U međuvremenu njegovi neprijatelji u panjolskoj uvjerili su kraljevski par kako je Espańoli potreban novi guverner. U svibnju 1499. smjenjen je s mjesta guvernera, a novi je guverner postao Francisco de Bobadilla koji je u Novi svijet stigao u kolovozu 1500. te je odmah dao uhapsiti, okovati u lance i poslati za panjolsku Kolumba i Bartolomeja.

Kolumbo je inzistirao na tome da nosi lance dok ih sama kraljica ne ukloni. Kraljevski par se ispričao braći, nagradio ih ali je odbio vratiti Kolumba u slubu. Kolumbo se ipak uspio izboriti se za kraljevsku potporu za njegovo četvrto putovanje u potrazi za zapadnim prolazom ka Aziji. Samo četiri crvljive karavele stavljene su mu na raspolaganje i zabranjeno mu je zaustaviti se u Espańoli. Ekspedicija je isplovila iz luke u Cdizu u svibnju 1502. Nakon 21-og dana plovidbe brodovi su očajnički trebali popravak. Kolumbo se usidrio ispred Santo Dominga, ali mu nije dano doputenje da uplovi u luku unatoč orkanu koji se pribliavao. Kolumbov brod ipak je uspio preivjeti oluju. Nakon potpunog popravka njegovog broda, Kolumbo je zaplovio ka vodama Hondurasa, i potom plovio du june obale Srednje Amerike narednih est mjeseci u potrazi za prolazom. U siječnju 1503. pristao je u Panami i tamo utemljio naselje, ali pobuna posade i problemi s domorocima natjerali su ga da napusti naselje. Ekspedicija, koja se svela na dvije karavele, zaplovila je ka Espańoli, ali su se troni brodovi potopili u blizini Jamajke 23. lipnja 1503. godine. Kolumbo je poslao dio svojih ljudi u Espańolu kako bi potraili pomoć.

Pomoć je napokon stigla sa skoro godinu dana zakanjena. Dana 23. lipnja 1504. Kolumbo je zaplovio prema panjolskoj uplovljavajući u Sanlcar de Barrameda 7. studenog. Nakon toga Kolumbo vie nikada nije zaplovio. Posljednji mjeseci njegova ivota bili su obiljeni boleću i pokuajima da mu se vrati oduzet ugled i sve njegove privilegije. Preminuo je 20. svibnja 1506. u Valladolidu. Do kraja zivota je bio ubjedjen da je otkrio Indiju. Njegovi su ostaci kasnije premjeteni u Sevillu, a potom u Santo Domingo da bi poslije bili preveeni u Havanu te konačno 1899. vraćeni u Sevillu. Neki povjesničari smatraju da kosti koji su premjetene iz Santa Dominga nisu njegove već da su one i dan danas tamo


Istraivanje Amerike

Izvor: Wikipedija

Skoči na: orijentacija, trai
Kristofor Kolumbo

Otkriće Amerike tradicionalno se vee uz Kristofora Kolumba i Europljane koji su ga slijedili. Pretkolumbovski pomorski podvizi nemaju veću povijesnu vanost.

  • 985. i 986. - Norman Bjarni Herjulfson kao Europlanin prvi put vidi američko kopno putujući od Islanda na Grenland.
  • 1500. - P.A. Cabral iskrcava se u Brazilu i osvaja ga za Portugal.
  • 1508. : 1509 - J.D. Solis i V. Pinzn otkrivaju junoameričku istočnu obalu u području La Plate.
  • 1513. - V.N. Balboa prelazi preko Darinske prevlake (Panamska prevlaka) i dolazi na obalu Junog mora (danas Tihog oceana).
  • 1520. - Ferdinand Magellan na putu oko svijeta otkriva juni iljak June Amerike i kroz morski prolaz, koji je po njemu dobio ime, dolazi u Tihi ocean.
  • 1524. - G. Verrazano otkriva sjevernoameričku obalu do otoka Cape Breton.
  • 1592. - J. Davis otkriva otočnu skupinu Malvine, koja je poslije dobila ime Falkland.
  • 1610. - H. Hudson otkriva zaljev koji je po njemu dobio ime.
  • 1741. - V. Bering i A.I. Čirikov otkrivaju sjeverozapadnu obalu (Aljaska) Sjeverne Amerike i vie Aleutskih otoka.
  • 1804. : 1806. - M. Lewis i W. Clark prelaze sjevernoameričko kopno od Saint Luisa, uz Missouri, preko Stjenjaka do pacifičke obale (uće Columbije).
TEHNICKA OTKRICA
 
OTKICE POMORSKOG PUTA ZA INDIJU
OTKRICE AMERIKE
MAGELANOV PUT OKO SVETA
Znacaj velikih geografskih otkrica.
 
 

Kolonizacija Severne Amerike

Kolonizacija Severne Amerike je počela krajem 15. veka, nakon istraivanja braće Dona i Sebastijana Kabota. Evropske drave koje su osnivale kolonije u Severnoj Americi su bile Engleska, Holandija, Francuska, Rusija, panija i kotska.

Otkriće Amerike

Prvi Evropljni koji su stigli do američkog kopna su bili Vikinzi, koji su otkrili severoistočne delove kontinenta početkom 10. veka. Njihovo otkriće je zaboravljeno, a Evropljani su sledeće putovanje preko Atlantskog okeana preduzeli u 15. veku kada je Kristifor Kolumbo, đenovljanski moreplovac i istraivač u slubi panije, stigao do karipskih ostrva. Njegova otkrića su nastavili mnogi drugi istraivači kako u slubi panije tako i u slubi drugih evropski drava. Dok je panija svoja osvajanja usmerila prema Srednjoj i Junoj Americi, a Portugal prema prostoru June Amerike koji danas čini Brazil, za prostore Severne Amerike su se borile prevashodno Engleska (od 1707. Ujedinjeno Kraljevstvo) i Francuska mada su i druge evropske drave sa manje ili vie uspeha svoje kolonije na prostoru Severne Amerike.

Britanska kolonizacija

Prvo naselje koje su Englezi uspostavili u Severnoj Americi je Dejmstaun 1607. godine u dananjoj Virdiniji. Ubrzo su osnovana nova naselja kao na primer Plimut 1620. godine u Masačusetsu koji su osnovali puritanci. Engleska kolonizacija u Severnoj Americi se u 17. veku ograničila na istočnu obalu dananjeg SAD sa osnivanjem 13 kolonija, od kojih će sve funcionisati kao samoupravne zajednice sa kraljevskom poveljom kao temeljem pravnog sistema, narodno predstavnitvo, guvernerom i kolnijalnim sudstvom. Do kraja 17. veka, ovih 13 kolonija će obuhvatati prostor između Atlantskog okeana i Apalačkih planina.

Francuska kolonizacija

Francusko prisustvo u Severnoj Americi počinje od istraivanja aka Kartijea 1535-1536. godine. Prvo francusko naselje u Severnoj Americi je bilo Port rojal 1605. godine i Kvebek 1608. godine, oba u zalivu Sent Lorens. Francuska kolonije nikad nisu stekle samoupravu koju su uivale engleske kolonije, njima je direktno upravljao kralj Francuske preko svojih guvernera.

Holandska kolonizacija

Holanđani su uspostavili kontrolu nad teritorijom dananjeg grada Njujorka u periodu od 1608-24, ali je engleska vojska preuzela koloniju 1664. godine, posle čega je Novi Amsterdam preimenovan u Njujork.

panska kolonizacija

panija je prva uspostavila koloniju na teritoriji Severne Amerike, osnivanjem evropskih naselja na teritoriji Floride počev od 1508. godine, ali je glavna panja panije bila usmerena na osvajanje i kolonizaciju preostora Srednje i June Amerike.

Kristifor Kolumbo

(Preusmereno sa Kristofor Kolumbo)
Skoči na: navigacija, pretraga
Kristifor Kolumbo, slika Sebastijana del Pjomba iz XVI veka

Kristifor Kolumbo (ital. Cristoforo Colombo, p. Cristbal Coln, engl. Christopher Columbus) ; (1451. - 20. maj 1506.) je bio istraivač i trgovac koji je prvi preao Atlantski okean i otkrio Ameriku 1492. godine pod zastavom Kastilje (panija). On je verovao da je Zemlja relativno mala lopta i tvrdio je da se brodom moe doći do Dalekog istoka ploveći na zapad. Njegova pogrena procena Zemljinog obima i, u skladu s time, pogreno proračunate zalihe hrane i pića ponetih na put, mogle su da dovedu do propasti njegove ekspedicije, ali, na sreću, na putu mu se isprečio u to vreme nepoznati kontinent Amerika.

Ipak Kolumbo je umro misleći da je otkrio put za Indiju, a ne novi kontinent, Ameriku, kako je kasnije dokazao Amerigo Vespuči, po kome je kasnije ovaj kontinent i dobio ime.

Poreklo

Pretpostavlja se da je rođen u Đenovi 1451. od oca Domenika Kolumba i majke Suzane Fontanarose. Međutim, neki istoričari tvrde da je rođen u Aragoniji, zatim u Galiciji pa čak i na grčkom ostrvu Hios. Istraivač Augusto Maskarenas Bareto je izneo mogućnost da je Kolumbo rođen u Portugalu u jevrejskoj porodici.

Prvo putovanje

Prvo putovanje

Na svoje prvo putovanje Kolumbo je krenuo 3. avgusta 1492. iz luke Palos sa tri broda, Pinta, Ninja i Santa Marija i posadom od devedeset ljudi. Na Kanarska ostrva stie 9. avgusta gde ostaje do 6. septembra. Zemlju je po prvi put ugledao 12. oktobra a novootkrivenu zemlju naziva San Salvador. Dana 23. oktobra gubi iz vida Pintu i misli da je njen kapetan Pinzon dezertirao. Kubu nalazi 28. oktobra i daje joj ime Huana u čast ćerke panskog kralja. Kasnije otkriva Haiti kome daje ime Hispaniola (majka panija). Santa Marija se nasukala 25. decembra 1492. i nije mogla da nastavi plovidbu. Kolumbo ostavlja 39 članova posade, obećava im da će se vratiti i otplovljava na Ninji. Vie ih nikada nije video. Početkom januara nalazi Pintu i zajedno kreću za Evropu. U luku Palos, odakle je i poao, dolazi 15. marta.

Drugo putovanje

Drugo putovanje

Po dolasku u paniju Kolumbo priprema mnogo ambiciozniju ekspediciju koja se sastojala od flote od 17 brodova, 1500 članova posade, 700 kolonista, 12 misionara te neto domaćih ivotinja. Njegov cilj je da osnuje koloniju na Hispanoli i pronađe 39 članova posade Santa Marije koje je morao da ostavi tokom prolog putovanja. Na put kreće iz Kadiza 25. septembra 1493.

Prvo ostrvo koje nalazi, 21 dan poto je napustio Kanarska ostrva, naziva Dezirada. U nedelju 3. novembra 1493. nalazi ostrvo koje naziva Marija Galanda, po imenu svog admiralskog broda. Treće ostrvo koje je otkrio naziva Dominika, a posle njega otkriva Gvadelup. Posle toga kreće u pravcu severa ka Hispanoli. Uz put otkriva ostrva Monserat, Sveti Martin i Sveti Bartolomej. Kada je stigao u Hispaniolu osnovao je koloniju Izabela. Zatim je krenuo na zapad i aprila 1494. otkrio Portoriko, a zatim i Jamajku. Posle toga je dola sezona uragana kada je izgubio est brodova. Od njihovih ostataka je napravio prvi brod koji je napravljen u Novom svetu i krstio ga imenom Indija.

U Kadiz stie 11. juna 1496. na brodu Santa Klara.

Treće putovanje

Treće putovanje

Na treće putovanje Kolumbo je krenuo iz luke Sanlukar de Barameda pored Kadiza 30. maja 1498. sa flotom od est brodova. Na Kanarskim ostrvima, 20. juna flota se deli, a Kolumbo sa tri broda kreće ka jugu, a preostala tri broda kreću ka Hispanioli da bi odnele namirnice kolonistima.

Dana 1. avgusta 1498. otkriva obalu i uće velike reke, a kasnije će se ispostaviti da je Kolumbo otkrio junoamerički kontinent i uće Orinoka. Posle toga kreće da ispituje obale dananje Venecuele i otkriva ostrva Trinidad, Sveti Vinsent, Grenada i Margarita.

U Hispaniolu stie 31. avgusta 1498. Na ostrvu vlada potpuna anarhija i izbija pobuna protiv Kolumba. Pet brodova naputaju ostrvo i odlaze za paniju. Među onima koji su se vratili mnogi se ale kralju i kraljici okrivljujući Kolumba. Kralj i kraljica odlučuju da poalju Fransiska Bobadilju da bi zamenio Kolumba na mestu vicekralja. On stie u Hispaniolu 23. avgusta 1500. i početkom oktobra zatvara Kolumba i njegovu braću i alje ih u paniju da im se sudi.

Tokom putovanja Kolumbo je napisao pismo panskim kraljevima koje im je predato po dolasku u paniju krajem novembra 1500. godine. Pismo je imalo efekta, Bobadilja je pozvan da se vrati u paniju. Oktobra 1501. Kolumbu je dozvoljeno da organizuje novo putovanje, ali mu je zabranjeno da se vrati na Hispaniolu, oduzeta mu je titula vicekralja, ali je zadrao titulu admirala.

Četvrto putovanje

Četvrto putovanje

Na svoje četvrto putovanje za Novi svet krenuo je iz Kadiza 9. maja 1502. sa četiri broda i 148 članova posade. U junu prolazi pored Martinika. Kada je stigao do obala dananjeg Hondurasa krenuo je ka jugu u potrazi za prolazom ka zapadu. Kada je doao do Panamskog zemljouza mislio je da je doao do Malajskog zemljouza.

Kako nije naao zlato i kako je počeo da gubi jedan po jedan brod reio je da krene za Jamajku kada se njegov brod nasukao. Kolumbo alje nekoliko ljudi na jednom čamcu da trae pomoć u Hispanioli. Pomoć od dva broda stie 25. juna 1504.

Za paniju kreće 12. septembra gde stie 7. novembra, umoran i bolestan.

Kraj ivota

Pred kraj ivota traio je, na osnovu ranije zaključenih ugovora, da mu panska kruna isplati 10 procenta od profita ostvarenog u novootkrivenim zemljama to je odbijeno. Kolumbo je umro u Valjadolidu 20. maja 1506. kao veoma bogat čovek. Prvobitno je bio sahranjen u Valjadolidu, a zatim je prebačen u Sevilju. Guverner Hispaniole je 1542. prebacio njegove ostatke u Santo Domingo. Kada su Francuzi 1795. zauzali Santo Domingo njegovi ostaci su prebačeni u Havanu. Kada je Kuba 1898. postala nezavisna njegovi ostaci su ponovo prebačeni u Sevilju.